Bosna i Hercegovina > Sarajevo ljubavi moja

kolodvor uskog kolosijeka u Sarajevu

Stara željeznička stanica

 

Ovu temu želim da posvetim Staroj željezničkoj stanici - kolodvoru uskog kolosijeka u Sarajevu i mojim sjećanjima na nju. Na toj lokaciji su u toku 60-tih dominirale dvije zgrade. Jedna je bila zgrada Stare željezničke stanice - kolodvora uskog kolosijeka, koja se protezala u liniji istok-zapad, sa glavnim ulazom na južnoj strani, a izlazom na desetak uskih kolosijeka na sjevernoj. Na suprotnom kraju, kad se pređu svi kolosijeci, se smjerom istok-zapad protezala dugačka zidana ograda iza kojih se nalazio kompleks tvornice Vaso Miskin Crni.


 

Rođen sam i odrastao u Sarajevu. Danas živim u Torontu. Kao dijete sam živio blizu Baščaršije, u starom dijelu grada. Početkom 70-tih, novi dio grada počinje da se izgrađuje, prvo na prostorima Stare željezničke stanice - kolodvora uskog kolosijeka, pa smo 1972. preselili u jednu dugačku zgradu preko puta Treće sarajevske gimnazije i dvokolosiječne tramvajske pruge. Godine 1975. preseljavamo par stotina metara zapadno, u jedan od novoizgradjenih nebodera. Moje djetinjstvo, kao i moje odrastanje je na neki način vezano za sarajevsku prugu uskog kolosijeka. Oduvijek sam bio fasciniran tom prugom. Često bih se kao tinejdžer uputio kolosijekom koji je vodio prema stanici Bistrik, i dalje prema istoku ka Palama i Višegradu, duž obronaka Trebevića na južnoj strani Sarajeva, odakle se uvijek pružao lijep pogled na grad. Imao bih običaj da dođem do prvog tunela istočno od stanice Bistrik, koji je bio prilično kratak. Prošao bih kroz taj tunel i nastavio šetnju još par kilometara dok ne bih došao do tunela koji je bio znatno duži. Onda bih se vraćao nazad. 


Druga zgrada na toj lokaciji je bila zgrada Carinarnice Sarajevo, u kojoj je radila moja majka, a koja se svojom dužinom prostirala u smjeru sjever-jug. Zgrada Carinarnice je bila nekih stotinjak metara istočno od željezničke stanice - kolodvora. Ulaz u zgradu i prostorije Carinarnice se nalazio na zapadnoj strani. Veliki prozori Carinarnice sa rešetkama su bili i na zapadnoj, i na istočnoj strani. Ispod prozora na istočnoj strani završavalo je nekoliko slijepih kolosijeka koji su služili za manevar tereta. Tu su se linijom istok-zapad protezala skladišta za robu, koja su se svojim zapadnim krajem naslanjala na zgradu Carinarnice.

Jedan od posljednjih filmskih zapisa Stare sarajevske željezničke stanice - kolodvora uskog kolosijeka, ako ne i posljednji, je bio film "Valter brani Sarajevo." Reziser Hajrudin Krvavac je iskoristio priliku da u svoj film uključi mnogobrojne snimke uskotračne pruge prema Višegradu, kao i snimke Stare sarajevske željezničke stanice - kolodvora, te stanica Bistrik i Miljevina. Film je na taj način postao svojevrsni dokument ove uskotračne pruge. Sniman je u toku 1971. godine, a izašao za prikazivanje 1972.

Krajem 60-tih i početkom 70-tih već je počelo postepeno uklanjanje uskih kolosijeka. Tu će se ubrzo početi graditi više stambenih objekata u dijelu grada koji će se nazvati Novo Sarajevo. Prvo su se počeli uklanjati uski kolosijeci sa krajnjeg istoka, gdje su kolosijeci završavali kod zgrade Pošte do koje se prostirao zapadni krak zgrade Nove željezničke stanice - kolodvora normalnog kolosijeka. Sjećam se da je jedan od tih uskih slijepih kolosijeka išao čak do tramvajske pruge gdje se okretao tramvaj br. 1, poznati "Kec," koji je vozio na relaciji Baščaršija - Nova Željeznička Stanica - Baščaršija. Kada su ti kolosijeci uklonjeni, na tom mjestu je pocetkom 70-tih napravljena Nova autobuska stanica - kolodvor. Idući od krajnje istočne tačke prema zapadu, kolosijeci su išli duž sjeverne strane kompleksa vojnih kasarni pod tadašnjim nazivom Kasarna Maršala Tita, pa zavijali prvo na lijevo, prema jugu, pa onda na desno, ponovo prema zapadu i pored Stare željezničke stanice - kolodvora. Jedan krak u vidu jednog slijepog kolosijeka se čak odvajao i išao stotinjak metara prema istoku, ali sa južne strane Kasarne Maršala Tita, uz samu dvokolosiječnu tramvajsku prugu. Često se na tom kolosijeku mogla vidjeti parnjača koja je manevrisala vagone. Potrebno je napomenuti da je u to vrijeme ulica Vojvode Putnika, a koja se danas zove ulica Zmaj od Bosne, išla samo sa južne strane tramvajske pruge i bila dvosmjerna. Tek poslije, sa povećanjem inteziteta saobračaja, izgrađene su saobračajne trake sa sjeverne strane tramvajske pruge. Bivša Kasarna Maršala Tita u današnje vrijeme služi kao kampus Univerziteta u Sarajevu.



 

Kako su ovi kolosijeci uklanjani, paralelno se počelo sa intezivnom izgradnjom stambenih objekata. Južno od kolosijeka, a par stotina metara istočno od Stare željezničke stanice - kolodvora, počela se prvo graditi jedna dugačka stambena zgrada u smjeru istok-zapad, u tadašnjoj ulici Vojvode Putnika, današnjoj ulici Zmaja od Bosne, nasuprot Ekonomske škole, Pravoslavne crkve i Treće sarajevske gimnazije. Dakle, idući od sjevera ka jugu, početkom 70-tih, tu se nalazio ograđeni tvornički kompleks Vaso Miskin Crni, pa kolosijeci, pa dugačka stambena zgrada u izgradnji, pa dvokolosiječna tramvajska pruga i ulica pod tadašnjim nazivom Vojvode Putnika, pa u smjeru istok-zapad Ekonomska škola, Pravoslavna crkva, i Treca gimnazija. Sa izgradnjom novih stambenih objekata na ovoj lokaciji, uski kolosijeci su uklonjeni 1971/72, a zgrada Stare željeznicke stanice - kolodvora je opustjela. Stambena zgrada je bila završena i spremna za useljenje 1972. Kao što sam već spomenuo, u tu zgradu sam uselio 1972. Na prostoru gdje su prije bili uski kolosijeci sada je jednim svojim dijelom napravljena cesta kao i prilazni put za zgradu.

Negdje u to vrijeme, na lokaciji zgrade Carinarnice i Stare željeznicke stanice - kolodvora započinje izgradnja četiri nebodera od 18 spratova - katova, koji od istoka ka zapadu idu u cik-cak liniji, prvi isturen sjeverno, drugi isturen južno, treći opet sjeverno i zadnji južno. Prvo se počelo sa izgradnjom nebodera broj 1 na krajnjoj istočnoj strani, a odmah potom se počeo graditi i neboder broj 2, nekoliko desetaka metara zapadno. Uredi Carinarnice Sarajevo su iz stare zgrade preseljeni sjevernije na novu lokaciju gdje je izgradjena nova poslovna zgrada na juznoj strani pokraj Teretne stanice - kolodvora normalnog kolosijeka. U neboder broj 2 sam se uselio 1975. Nešto prije toga je započela izgradnja nebodera broj 3 i 4. Radi orjentacije, hotel Bristol je izgradjen 1973. tacno preko puta nebodera broj 2 u koji sam preselio. Prozor moje sobe je gledao na jug, prema Vracama, obroncima Trebevića i trasi uskotračne pruge prema Višegradu. Dole ispod je bila prilazna cesta koja je završavala ispod nebodera, a izlazila na tadasnju ulicu Vojvode Putnika. Sa istočne strane tog prilaza se još uvijek nalazila bivša zgrada Carinarnice, koja je još neko vrijeme sluzila za stanovanje. Zgrada Stare željezničke stanice - kolodvora se nalazila između nebodera broj 2 i 3, ali je prije početka izgradnje nebodera broj 3 i 4, demolirana i uklonjena 1972/73. Poslije nekoliko godina takođe je demolirana i uklonjena bivša zgrada Carinarnice. Na lokaciji Stare željeznicke stanice - kolodvora nije ostalo ni traga od prošlih vremena. To mjesto su sada obilježila četiri cik-cak nebodera od 18 spratova - katova preko puta hotela Bristol. Ulica koja je napravljena na mjestu uskih kolosijeka i kojoj ova četiri nebodera pripadaju je tada nazvana ulicom Darovalaca Krvi. Danas se ta ulica zove Kolodvorska.

 


Zanimljivo je da je negdje krajem 70-tih, na onom kratkom potezu gdje su kolosijeci išli smjerom jug-sjever, a potom zavijali istočno sa sjeverne strane vojne kasarne, bio napravljen mali spomen park na Staru željeznicku stanicu. Izgrađeno je nekoliko desetaka metara dvostrukog uskotracnog kolosijeka sa jednom svježe obojenom skretnicom. Na jedan od kolosijeka je bila postavljena parnjača. Park je bio u životu samo nekoliko mjeseci, tako da nisam uspio čak ni fotografiju da napravim. Zaista nisam očekivao da će jedan tako lijep spomen park biti u žvotu tako kratko. Razlog za to je bila izgradnja novog poslovnog objekta tadašnjeg Energoinvesta. Uklanjanjem spomen parka nestao je i posljednji trag na nekadašnju Staru željezničku stanicu - kolodvor uskog kolosijeka u Sarajevu.

Milan Suvajac